Drugačija istina o Grčkoj

O stvarnom stanju javnog sektora u Grčkoj, različitom od onog kojeg prikazuju mediji, i o posljedicama koje dogovor o reformama ima na socijalni standard i prava grčkih radnika te na obrazovni sustav pročitajte više u tekstu koji potpisuju grčki sindikati obrazovanja.

DRUGAČIJA ISTINA O SITUACIJI U GRČKOJ

Nema dana da u našem medijskom prostoru ne osvane pokoja vijest iz Grčke. Te su vijesti obilježene stereotipima o lijenim i neodgovornim Grcima. Te stereotipe osobito naglašeno pronose oni isti mediji u Hrvatskoj koji šire laži o prekomjernoj javnoj potrošnji, „parazitima“ na državnom proračunu te godinama provode antiradničku i antisindikalnu kampanju. Ponekad zaboravimo da su mediji u kapitalizmu oruđa kapitalista. Stoga, valja biti veoma oprezan sa svim medijskim fabriciranim istinama koje do nas dolaze iz svijeta, a imaju itekako svoju domaću svrhu.

Zato Vas ovdje upoznajemo s jednim drugim viđenjem situacije u Grčkoj. Kakva je stvarna slika i što se u Grčkoj uistinu događa pokušala su dočarati dva grčka sindikata obrazovanja. Kakve posljedice na rad i obrazovanje izaziva politika koju provodi tzv. Trojka, Europska centralna banka, Europska komisija i MMF? Na nekim mjestima u prevedenom tekstu smo dodali usporedne podatke za Hrvatsku.

Grčki sindikati upozoravaju: grčka Vlada provodi financijski teror, žrtvujući potrebe i prava većine članova društva kako bi se suočila s krizom i riješila javni dug (koji je rezultat lihvarskih zajmova i ilegalnih veza između političara i krupnih financijskih interesa).

Mjere koje su nametnute od strane Trojke su nažalost stvorile vrlo tragičnu sliku Grčke. Zaposlenicima javnog sektora su se kontinuirano smanjivale plaće do 55%, umirovljenicima su se smanjivale mirovine te se podizala dobna granica za odlazak u mirovinu. Smanjivali su se, a i još uvijek se smanjuju rashodi za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu sigurnost što rezultira ozbiljnom degradacijom socijalnih davanja te ukidanjem ili smanjenjem broja javnih organizacija koje se bave socijalnim radom. Neoliberalizam ili tržišni fundamentalizam koji u središte stavlja pojedinca, u slučaju Grčke je prevladao, pa se tako krenulo i s privatizacijom javnih poduzeća, te prodajom javnog bogatstva privatnim investitorima, što u brojnim slučajevima ima negativne učinke.

Nekad jaki grčki kolektivni ugovori, danas više ne postoje u javnom sektoru, čak nisu dopušteni ni pregovori!! O pitanju plaća se ne smije raspravljati, a isto tako uveli su se fleksibilni oblici zapošljavanja koji podrazumijevaju lakše i jeftinije otpuštanje.

Posebno je zabrinjavajuća tvrdnja da Vlada koristi medije za masovnu kampanju punu laži, kako bi uvjerila ljude da prihvate mjere štednje, okrivljavajući pritom za gospodarsku krizu radnike, a ne Vladu i europske politike prošlog desetljeća. Na tom tragu je i fraza „svi smo zajedno pojeli novac“. Radnici su krivi za posljedice političkih skandala, korupcije, bezrazložnih velikodušnih pogodnosti za velike tvrtke i loše upravljanje javnim sektorom od strane Vlade? Javni službenici u medijima su predstavljeni kao najbolje plaćeni zaposlenici, kao „privilegirana grupa“, iako je prosječna godišnja plaća u Grčkoj 15.000 eura dok je prosjek EU 27.600 eura. Preko medija se čak lažirala brojka javnih službenika. No, popis stanovništva je dokazao sindikalne tvrdnje da je broj javnih službenika u 2008. godini bio tek nešto veći od 730.000 (od čega je još nekoliko tisuća umirovljeno u posljednje dvije godine), a ne 1,5 milijuna kako su mediji uporno tvrdili. Postotak javnih službenika u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Grčkoj iznosi 16,1%, dok je taj postotak u Belgiji 22,5%, u Finskoj 26,7%, u Njemačkoj 10,2%, u Španjolskoj 13,8%, u SAD-u 16,4%, u Ujedinjenom Kraljevstvu 18,9%, a u Nizozemskoj 15,8%. U Hrvatskoj u javnom sektoru radi 249.000 ljudi, iz čega proizlazi da se radi o cca 18% ukupno zaposlenih.

Da glavni teret krize uglavnom snose radnici, dokazuju sljedeći podaci. Stopa nezaposlenosti u Grčkoj 2009. godine iznosila je 9,5%, a u 2011. godini 18,3%, dok je istovremeno stopa nezaposlenosti među mladima visokih 45%. U 2009. godini participacija zaposlenih i umirovljenika u poreznom opterećenju povećala se u odnosu na 2008. godinu (povećanje sa 52,59 % na 55,54% ukupno plaćenog poreza), dok se istovremeno porezno opterećenje za privatni sektor i tvrtke smanjilo (smanjenje sa 30,79% na 28,67% ukupno plaćenog poreza). Osim toga, kontinuirano se uvode nove porezne mjere, kao što je povećanje PDV-a na 23%, udvostručenje cijene loživog ulja, povećanje poreza na struju, nametanje dodatnih poreza na dohodak, smanjenje minimalnog neoporezivog dijela plaće, dok s druge strane utaja poreza od strane velikih tvrtki ostaje netaknuta! Ne podsjeća li nas to na Hrvatsku?

Uvjeravaju ih da su lijeni, da rade manje od ostalih Europljana, dok su podaci s Eurostata pokazali da rade 43,7 sati (2008.), a prosjek EU27 je 41,8 sati na tjedan. Prema istraživanju Ureda za nacionalne statistike (ONS) grčki radnici u prosjeku tjedno rade 42,2 sata, dok prosječni broj radnih sati njemačkih radnika, koji su obično predstavljeni kao najvredniji, iznosi svega 35,6 sati tjedno! Javni dug od 120% BDP-a u 2009. ih je upravo i odveo tome da im tzv. Trojka ponudi podršku, no dug se samo povećao i danas nakon prethodnih valova mjera štednja iznosi 160% BDP-a, dok bi 2015. godine trebao iznositi 200%, da bi se u 2020. vratio na 120% BDP-a. Sindikati se pitaju zašto toliko žrtava da bi se vratili na početnu točku?? Ove sindikalne navode potvrđuje i tajna analiza Europske unije, koju je 28. veljače 2012. objavio Vjesnik.

Sudbina obrazovanja

Postoji li Memorandum za obrazovanje? Ministarstvo obrazovanja tvrdi da ne postoji. Grčki sindikati tvrde da itekako postoji. U pismu navode da su Memorandumi br. 3 i 4 temelj za snažnu kontrolu Trojke (EU-ECB-MMF) nad obrazovanjem u Grčkoj. Potpisivanjem navedenih dokumenata grčka Vlada se obvezala da će formirati neovisnu radnu skupinu za obrazovnu politiku, koja će predložiti rješenja za moguće upravljanje skromnim sredstvima raspoloživim za obrazovanje. Kao rezultat stalnog nadzora, odluka o načinu funkcioniranja obrazovanja na svim razinama temeljit će se na strogo financijskim kriterijima s ciljem „jeftine, tržišno orijentirane škole“, bez obzira na obrazovne i socijalne posljedice, predviđaju sindikalisti. Učitelji, roditelji i učenici već su osjetili rezove u svakodnevnom poslovanju škola. Financiranje školskih odbora smanjeno je za 60%, a roditelji su sve više pozvani financijski doprinositi kupnji osnovne opreme potrebne za rad škole. Budući da je Vlada udvostručila cijenu loživog ulja, škole ga zimi uopće neće moći kupiti. Školske jedinice se spajaju bez prethodnog dijaloga sa strukom i lokalnom zajednicom, što je dosada dovelo do zatvaranja preko tisuću osnovnih i srednjih škola, posljedica čega je i povećanje broja učenika u razredima, a zatvaranja i spajanja će se nastaviti i u 2012. godini. Zatvaraju se obrazovni centri, sportske škole i programi dnevnog boravka, ukidaju se umjetnički i informatički tečajevi, ukinuta je profesionalna orijentacija u školama, zatvaraju se školske knjižnice. Najavljeno je 120.000 otkaza u javnom sektoru do 2013. godine, no još se ne zna koji postotak se odnosi na polje obrazovanja. Težnja Ministarstva je ukinuti demokratsko donošenje odluka u učiteljskim odborima i ograničiti odgovornosti školskih odbora. Obrazovna reforma koju Vlada promovira vodi devalvaciji besplatnog, javnog obrazovanja i otvaranju obrazovanja prema strateškim ulaganjima kompanija.

Prema OECD-ovom izvješću Ministarstva obrazovanja nastavnici su odgovorni za sve nedaće u obrazovanju. Zbog toga njihov broj radnih sati treba povećati (iako grčki nastavnici imaju 18,4 nastavnih sati tjedno, što odgovara europskom prosjeku), a broj nastavnika se treba smanjiti, bilo otkazima, bilo umirovljenjima. Godišnji neto prihod za nastavnika je smanjen za 4 mjesečne plaće (od listopada 2009. do listopada 2011.), a uključujući i nove poreze, plaće nastavnika su se smanjile za nekih 20%. Uvedeni su rigorozni načini procjene učinkovitosti i produktivnosti nastavnika, te se sukladno učincima povećava plaća (mjesečna neto plaća 640 – 1.400 Eura). Dobna granica za odlazak u mirovinu podignuta je sa 60 odnosno 65 godina na 70 godina starosti (ovisno o radnom stažu), a za punu mirovinu sada je, umjesto dosadašnjih 35, potrebno 40 godina radnog staža.

Javna potrošnja pada od 2009. godine, i njihova je procjena da bi mogla pasti za 19,2% do 2015. godine. Sukladno tome pada i udio potrošnje na obrazovanje (predviđa se pad od 18%). U 2009. godini 3,18% GDP-a potrošeno je na obrazovanje, dok je plan za 2014. godinu svega 2,51%. Isti postotak od 2,51% GDP-a za obrazovanje planira se u 2014. godini i u Hrvatskoj, dok je u 2009. godini udio potrošnje iz državnog proračuna na obrazovanje u RH iznosio 3% GDP-a.

Grčki sindikati bore se demonstracijama, štrajkovima, prosvjedima protiv neoliberalne politike koja se širi cijelom Europom. Oni smatraju da je Grčka samo jedan od primjera, te da se slične politike provode ili su u provedbi diljem Europe (posebno u južnoeuropskim zemljama). Predlažu organizirati otpor radi suprotstavljanja svim politikama koje potkopavaju prava radnika i uništavaju socijalnu državu.

Prevele i nadopunile:

Ivana Šepak-Robić, dipl.iur.

Andreja Škvorc, mag.oec.


Ključne riječi:

ekonomska kriza | Grčka | javna potrošnja | o zapostavljanju znanosti i obrazovanja u uvjetima krize | obrazovanje i znanost



Back to Top