Deklaracija Radničke skupine EGSO-a

Radnička skupina EGSO-a “poziva hrvatske vlasti da promijene politiku prema radnicima i njihovim organizacijama, da u potpunosti poštuju sindikalnih prava te da promiču socijalni dijalog umjesto da ga se boje.”

Gornja rečenica citat je iz Deklaracije o pristupu Hrvatske i nacionalne situacije u pogledu sindikalnih prava, dokumenta koji je na svom nedavnom zasjedanju usvojila Radnička skupina Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, institucije Europske unije čija je glavna zadaća promicanje tripartitnog dijaloga na europskoj razini. Tekst Deklaracije je rezultat opsežnog izvještavanja EGSO-a o situaciji u Hrvatskoj, fingiranju socijalnog dijaloga, kršenju radničkih prava i derogiranju kolektivnih ugovora zakonima od strane Vlade RH.

Posljednje pismo Georgesu Dassisu, predsjedniku Radničke skupine EGSO-a, u kojem govori o posljednjim postupcima Vlade, Vilim Ribić uputio je u ponedjeljak, 8. srpnja. Pismo, koje se nadovezuje se na prošlogodišnju korespondenciju s gospodinom Dassisom, možete pročitati u nastavku.

Očekuje se da će Deklaracija ubrzo biti poslana Vladi RH, kao i međunarodnim sindikalnim udrugama.

Europski gospodarski i socijalni odbor

Georges Dassis

Dragi gospodine Dassis! Sukladno našem razgovoru u svibnju, obavještavam Vas o daljnjem kršenju prava sindikata i demokratskih kriterija u Republici Hrvatskoj.

Tijekom svibnja i početkom lipnja sindikati javnih i državnih službi zajedno su pripremali štrajk protiv već smanjenih plaća, kao i protiv najave daljnjeg smanjenja plaća za 250 tisuća ljudi.

Štrajk je trebao uključiti prosvjetu, dio zdravstva i dio osjetljivih državnih službi (carina, policija…). Štrajk nije na koncu održan najviše zbog pritisaka na članove sindikata od strane vlasti, dijela medija u vlasništvu privatnog kapitala i lokalnih čelnika javnih ustanova, ali i zbog slabosti u dijelu sindikata.

Nije mi ovdje namjera problematizirati uzroke neodržanog štrajka, već Vas želim obavijestiti o postupanju vlasti koja sebe naziva demokratskom i socijaldemokratskom.

U tijeku pripreme štrajka ministar financija pred više svjedoka prijetio je predsjedniku carinskog sindikata. Rekao je da štrajka ne smije biti i da ga se čelnik sindikata treba čuvati jer je, po vlastitim riječima, on, ministar, „jedan opasan čovjek“. Upozorio je čelnika da je štrajk u obliku blokade granice objava rata, a da u ratu ne pogibaju generali, već vojnici i da se ne igra s radnicima u carini. Nakon što su mediji to objavili, ministar je javno, bez skrupula, ponovio da je blokada granica objava rata i da je on u ratu opasan čovjek. Ministar je u izjavi medijima sam opisao što je rekao čelniku carinskog sindikata: „Rekao sam mu da čuva ljude i da se ne igra njihovim glavama, jer, nažalost, mnogi će poginuti.“

Naravno, sve ove izjave spreman sam potkrijepiti izvatcima iz dnevnog tiska koji je to obilno prenosio.

S obzirom da je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju velikom broju carinika prijetio gubitak posla, takve izjave djelovale su zastrašujuće na zaposlenike u carinskom sindikatu i štrajk tamo nije održan.

Nadalje, u prosvjeti je ministar najavljivao radnu obavezu, iako se ona može uvesti samo u ratnom stanju i u okolnostima teških prirodnih katastrofa.

Također, ministar rada Mirando Mrsić mirno je u glavnom dnevniku javne nacionalne televizije obmanjivao ljude o navodno pretjeranim zahtjevima sindikata. Iznosio je laži višekratno.

U to se uklopio i predsjednik Vlade Zoran Milanović, koji je otvoreno vrijeđao sindikalne čelnike zbog velikog prvosvibanjskog prosvjeda nazivajući čelnike sindikalnih konfederacija sindikalnim glavešinama, optužujući ih da se bave politikom (!?) i zlonamjerno interpretirao sindikalna stajališta.

Takve izjave kao kanonada pritisaka ostavile su traga u ljudima koji su trebali štrajkati.

Od zadnjeg našeg pisma koje smo Vam poslali 21. studenoga prošle godine, kao što vidite, ništa se nije promijenilo.

Gospodarsko-socijalno vijeće ne radi već 8 mjeseci, socijalni dijalog gotovo da ne postoji, plaće se smanjuju bez ispunjenja obaveze da se o smanjenju o njima prethodno pregovara sa zainteresiranim sindikatima, na snazi je i dalje Zakon o reprezentativnosti kojim Vlada i poslodavci imaju ovlasti uplitanja u sastav pregovaračkih odbora sindikalne strane, kolektivni ugovor vrijedi za sve čak i ako ga potpiše samo jedan od jedanaest sindikata na području za koje se pregovara. Posebno je zabrinjavajuće da vlast ima utjecaj na sud koji je nedavno ukinuo kolektivni ugovor u zdravstvu bez ikakve pravne logike. Vlast sindikate ne tretira kao partnere, već kao neprijatelje, iako za to nema nikakvog razloga.

Otvara se pitanje što za sindikate i za radne ljude znači ulazak u Europsku uniju. Tko je taj tko tamo može zaštititi temeljne vrijednosti europskog socijalnog modela pred jednom demokratski nekultiviranom vlašću koja se Europskoj uniji predstavljala kao civilizirana opcija.

Može li itko u EU utjecati na to da hrvatska Vlada poštuje standarde na području socijalne demokracije? Sindikati su dvadeset punih godina zagovarali ulazak Republike Hrvatske u europsku obitelj i kao osvjedočeni eurofili ne mogu i ne žele vjerovati u nemoć institucija Europske unije kada se radi o njihovim temeljnim pravima i ljudskim pravima njihovih članova. S poštovanjem,

Vilim Ribić
predsjednik Matice hrvatskih sindikata
predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja
član Europskog gospodarskog i socijalnog odbora


Ključne riječi:

deklaracija | Europski gospodarski i socijalni odbor | radnička skupina EGSO-a



Back to Top