Nove ideje za novu raspravu o Hrvatskoj

Sindikati su prezentirali sadržaj svog Programa društvenog i gospodarskog oporavka. Pitaju nas neki, što nam to treba? Da je u Hrvatskoj situacija neurastenična već je svima jasno. Svaki pozitivan napor se propituje, kritizira i svakako, kad je god to moguće, optužuje.

Jedan je čak napisao da pišemo referat, i to, za Vladu. Valjda smo trebali hodati po gradu, uživati u simpatijama površne javnosti i ne mučiti se tražeći rješenja na pravcu istinskih interesa radnih ljudi i građana. Često su nam opravdano prigovarali da znamo što nećemo, da samo kritiziramo i da nismo sposobni ništa ponuditi. Sada opet ne valja jer nudimo i rješenja svima onima koji ne znaju što sve mogu u današnje vrijeme htjeti. Sindikati su reakcija i pritisak, korekcija i trbuh naroda. Očito trbuh ne bi smio postati mozak. Doista, što će nam Program?Smjena Vlade može biti rješenje biračkoj većini, ali to je tek prvi korak na dugome putu. S ovom ili s onom Vladom problemi će ostati, a put će i dalje trebati preći.Ono što sve političke opcije nude su pogledi iz zastarjelih epruveta neoliberalnih smjesa. Doista, mnogima je sasvim jasno da nove ideje u strankama ne postoje i da se stranački dometi svode na infantilna prepucavanja. Sindikati vide da niti s jednom opcijom neće doći do unapređenja društvenog života u smislu humanijeg okruženja, veće jednakosti, afirmacije rada i znanja, skromnosti i poštenja… Zato Program. Sindikati jasno vide da u okviru dosadašnje mentalne mape nećemo riješiti dugogodišnje probleme naših ljudi. Globalna kriza razotkrila je ne samo dubinu naših strukturnih ekonomskih problema već puno više naših strukturnih društvenih problema. Uvjereni smo da nije moguće stvoriti ekonomski napredak bez promjene u društvenim sustavima i bez snažne socijalne kohezije. Nama je presudno pitanje u kom pravcu će se društvo razvijati nakon izlaska iz krize. O tome se u Hrvatskoj ne raspravlja. Naš je Program pokušaj dizanja razine svijesti o mogućim pravcima kretanja.Zato Program.Naš program treba shvatiti kao inspiraciju za razbijanje postojećih mantri, tako duboko ukorijenjenih u glavama većine ljudi. Te su mantre posljedica duha vremena obilježenog neoklasičnim ekonomskim školama i pripadajućim društvenim vrijednostima (M.Thatcher: „Pohlepa je nešto dobro“). Danas se u Hrvatskoj svatko poziva, zaklinje i oslanja na tržište, od domaćice u tv anketama, od prebogatih bankara do njihovih medijskih eunuha, pri čemu malo tko primjećuje da u Hrvatskoj zapravo i ne postoji tržište u smislu autoregulatora optimalne ravnoteže. Da ono ne postoji nigdje pokazao je J. Stiglitz i zato dobio nobelovu nagradu. Ali ta sofisticirana spoznaja ovdje nije bitna jer je naša situacija puno banalnija, mi živimo u oligopolnom društvu, koje je daleko od korisnih učinaka tržišnih zakonitosti. Jednostavno, tržište ne smije biti kriterij svega, a treba biti kriterij onoga što na žalost nije. Zato Program.Ne sviđa nam se zvjerinjak u kojem živimo, a koji smo prepoznali kao osam smrtnih grijeha moderne Hrvatske: politika bez načela, bogaćenje bez rada, rad bez plaće, poslovanje bez morala, sloboda bez odgovornosti, znanje bez primjenjivosti, liječenje bez humanosti, i religija bez žrtve i moralnog utjecaja. Takva Hrvatska puna je anomalija i očekivanih neuspjeha, od kojih je najveći besperspektivnost velikog broja ljudi. Zato Program. A sada malo izravnije. Što nudimo i što je tu novoga? Nudimo humanističku viziju. To znači društvo dostojanstvenih ljudi, za što je preduvjet ekonomsko blagostanje i društvo jednakih šansi. Prvo nije moguće bez drugoga, i obrnuto. Jednake prilike nije moguće ljudima osigurati bez visokog stupnja jednakosti. Taj cilj ima trajno povoljan ekonomski učinak. To je ono na što nas upućuju najnaprednije zemlje, Skandinavija, Australija, Kanada…Društvo većih jednakosti ima za posljedicu temeljitu promjenu vrijednosti, u smislu vrednovanja rada, jer radom, a ne statusom i legalnim ili ilegalnim otimanjem, čovjek može postići društveni vrhunac. Za tako što potreban je i obračun s pohlepom. Tražimo temeljito oporezivanje kapitala i ekstra imovine, i porezno rasterećenje rada i potrošnje. Viši porezi nisu nikakvo zlo već je zlo loša upotreba i najmanjeg poreza. Viši porezi trebaju jer valja osigurati naknade za nezaposlene tako da nakon gubitka posla ljudi ne trpe drastične promjene svojih života i neizvjesnost koja ubija. Moramo spašavati ljude, a ne tvrtke.Hrvatskoj treba restrukturiranje javne potrošnje, a ne njeno smanjenje, tj. prebacivanje sredstava od privilegija i neuspješnih u poticanje onih koji obećavaju, u obrazovanje i socijalna prava. Hrvatskoj trebaju reforme koje dižu kvalitetu javnih službi radi potreba građana, a ne reforme koje smanjuju troškove javnih službi na korist bogatih. Hrvatskoj treba naglo smanjenje kamatnih stopa, razbijanje oligopola na svim razinama i radikalno jačanje investicijske klime. To sve nije moguće bez reforme državnog aparata u smislu podizanja učinkovitosti. I od toga treba krenuti. To je prvi korak.Želimo društvo u kojem srednju klasu čini preko dvije trećine stanovništva (za razliku od današnje petine). Nove ideje za novu raspravu o Hrvatskoj. Zato Program. Želimo inovativno društvo u kojem je znanje komparativna prednost ekonomije. Za sve to potrebno je iz krize izvući hrvatske institucije i još puno toga.Potrebno je reformirati politički sustav. O tome drugi puta. U Zagrebu, 4. travnja 2011. godine.

Vilim Ribić

Sve do sada objavljene kolumne možete pronaći OVDJE


Ključne riječi:

gospodarski program | kolumna Vilima Ribića



Back to Top